beats by dre cheap

Biraj!

Mlada BH demokracija je jos uvijek u razvoju, sa svim djecijim bolestima koje treba (i moze) preboljeti. Navikli smo vjerovati u ljude, u partiju. Iako sad ima vise ljudi i partija, lako nam je, po nekim generalnim principima, pronaci svoje, te dalje vjerovati u njih. I glasati za njih. Jer oni znaju. Jer su oni nasi. Jer je sve drugo preopasno, eksperimentalno i nesigurno.

Zamislimo tri nivoa na kojima se moze donijeti odluka o onome kome cemo dati glas:

1. Mikro nivo podrazumijeva sposobnost biraca da anticipira politicko - ekonomski trenutak, trendove i kretanja, te u skladu sa njima odabrati onaj politicki program, za kojeg zna da ce najvise odgovarati datom trenutku. Who does that? Mozda analiticari i pojedini novinari, ali za novac. I recimo mali broj stvarno sposobnih za takvo nesto.

2. Mezo nivo je rasiren u razvijenim demokracijama, podrazumijeva postojanje vise (najmanje dvije) relativno uhodanih i prepoznatljivih politickih opcija (socijaldemokrati, liberali, konzervativci, zeleni), te biranje na principu generalnog slafanja sa pojedinom idejom, uz mogucnost eventualne promjene misljenja ili apstiniranja od izbora, u slucaju, recimo, nedosljednosti odredjene stranke na vlasti.

3. Makro nivo je pocetni oblik demokracije, gdje se biraci identificiraju sa vodjama, njihovim strankama, te potpuno nekriticki, da ne kazem slijepo, glasaju za iste, bez uvida u politicki program, bez ikakvog anticipiranja trenutka.

Naravno, ova podjela jeste gruba, ima i prijelaznih oblika, ima individualaca koji imaju svoje principe. Medjutim, problem mlade BH demokracije je sto ne traje dovoljno dugo da bi se stranke isprofilirale za mezo nivo a malo je tko u stanju, zbog nedostatka informacija, pratiti trendove za mikro nivo.

Par pitanja: Slazete li se, i koliko, s ovom analizom? Imate li neke vase? Ako se slazete, kako napraviti prijelaz iz makro u mezo nivo?

Razvoj Civilnog Drustva u BiH
http://rcdbih.blogger.ba
01/02/2007 11:15