Razvoj Civilnog Drustva u BiH

Blog posvecen razvoju civilnog drustva u BiH

09.04.2007.

ČIMBENIK ILI PRIVJESAK? - 2. dio

http://www.h-alter.org/index.php?page=article&id=4899#hot

ČIMBENIK ILI PRIVJESAK? - 2. dio

Autor: Gojko Bežovan

Civilno društvo kao privjesak vlasti, civilno društvo kao čimbenik pozitivnih društvenih promjena: Moglo bi se reći da dio organizacija civilnog društva koje smo anketirali u našem istraživanju pripada uvezenom, virtualnom civilnom društvu, koje se uglavnom financira inozemnim donacijama. Oni se civilnim društvom bave u okviru svojih projekata, a zapravo ne prakticiraju civilnost.

Što kažu rezultati istraživanja?13

Organizacije civilnog društva u Hrvatskoj nedovoljno su utemeljene na širem članstvu. U praksi se ističe da se u jednoj udruzi može računati na pet aktivnih članova. Rezultati ankete pokazuju da je 35,2 posto hrvatskih građana članovima najmanje jedne organizacije civilnog društva (OCD). Građani su najčešće članovi sportskih, sindikalnih, braniteljskih, humanitarnih i vjerskih organizacija. Aktivno članstvo u OCD procjenjuje se na 6 do 8 posto ukupnog broja građana. Neutemeljenost OCD u brojnijem članstvu dovodi u pitanje njihov legitimitet.

Stagniranje članstva u udrugama upućuje na slabljenje društvenih mreža, a time i na rast nepovjerenja u druge građane i u institucije.

Glede dobrovoljnog rada, kao važnog pokazatelja razvoja civilnog društva, najčešće je riječ o tradicionalnoj, neformalnoj pomoći susjedima, a manje o drugim vidovima dobrovoljne pomoći kroz formalna volontiranja u sklopu OCD. Imajući u vidu razinu društvenog razvoja teško da će Zakon o volonterstvu povećati dobrovoljni rad.

Akcije u lokalnoj zajednici važan su pokazatelj razvijenosti civilnog društva. Rezultati ankete pokazuju da je 21,3 posto građana sudjelovalo u barem jednoj civilnoj aktivnosti tijekom proteklih godinu dana. Aktivizam građana u našim lokalnim zajednicama je na niskoj razini. Manje od jedne trećine građana ima takve vrline, sudjeluje u zajednici ili pak zna što se na tom planu u njoj događa. Stručnjaci s kojima smo razgovarali upozoravaju na zaraznu pasivizaciju građana, neki sa svježim iskustvom u projektima u ovom području skloni su govoriti o autizmu. Mentalitet amoralnog familizma, tolerancija maksimalizacije koristi za uže članove obitelji, i to što se zanimanje građana za javne poslove smatra neprirodnim, snažne su prepreke širenju civilnih vrlina.

Nekoliko stručnjaka koji imaju iskustva s razvojem lokalnih zajednica upozorava na kakav-takav aktivizam na lokalnoj razini. U slučajevima gdje prepoznaju svoje osobne interese građani su više spremni sudjelovati i zauzeti se za rješenje problema14. Međutim, na lokalnim je razinama teško prepoznati obrise civilne zajednice i izvjesne ugledne građane čija civilnost ima realnu mobilizatorsku moć15. Ugled i čast kao civilne vrile očito su potisnute na stranu. Civilno društvo se teško ukorjenjuje u lokalnim zajednicama.

Ohrabrujuća je činjenica povećano davanje u općekorisne svrhe, a vidljiva je u slučajevima gdje građani i tvrtke imaju povjerenja u nositelja takvih aktivnosti. Nove tehnologije davanja: telefonski pozivi, davanja mjesečno iz plaća trajnim nalogom znatno su povećale broj građana koji daju. Stidljivo se javlja i davanje imovine u općekorisne svrhe. Civilno društvo u Hrvatskoj je uglavnom urbani fenomen, a u županijama gdje je veći udio visokoobrazovanog stanovništva registrirano je i više udruga16.

Javnost bode u oči netransparentnost organizacija civilnog društva koje inače zagovaraju potrebu transparentnosti drugih institucija. Stoga ih se kritizira kao parainstitucije za samozapošljavanje.

Udruživanje OCD iz različitih sektora civilnog društva u saveze, mreže i koalicije za rad na zajedničkim pitanjima opravdava misiju većeg broja organizacija te daje dinamiku i živost civilnom društvu. Prateći zbivanja u hrvatskom civilnom društvu čini se da su ovakvi oblici suradnje često najdjelotvorniji. Ograničavajući dometi ovakvih udruživanja proizlaze iz dominacije povezujuće socijalnog kapitala, ili još šire, parohijalne političke kulture. Dobronamjerni strani stručnjaci primjećuju zatvorenost naših CSO i nespremnost na dijeljenje informacije.

K tome, širi krug dionika, posebno konzultiranih stručnjaka, prihvaća činjenicu da OCD u Hrvatskoj uglavnom djeluju reaktivno. Često ih se percipira kao one koji su protiv, a rjeđe nude rješenja za probleme koje stavljaju na dnevni red. Dio stručnjaka upozorava na njihovu nesklonost kompromisnim rješenjima što u javnosti civilno društvo predstavlja kao poticatelja sukobljavanja.

Dijalog između države i organizacija civilnog društva ima veoma skromnu tradiciju. U novije se vrijeme na razini vlade ustanovljuju savjetodavna tijela u kojima su predstavljene i organizacije civilnog društva. Ova se tijela bave pravima djece, invalida, ravnopravnošću spolova, manjina, zaštitom okoliša, zaštitom ljudskih prava, zaštitom potrošača i slično. Dio kritičnijih stručnjaka drži da osnivanjem ovakvih tijela vlada bježi od rješavanja važnih pitanja i da se time želi inozemnoj javnosti pokazati njena demokratičnost. Na regionalnim razinama ili u većim gradovima uspostavljena su slična tijela u čijem radu sudjeluju i predstavnici OCD. Potpisane povelje o suradnji lokalnih i regionalnih vlasti s OCD mogle bi poboljšati dijalog.

Država komunicira s predstavnicima profesionalnih komora i udruga koje po svom poslanju imaju izvjesnu političku težinu. Međutim, osluškujući rasprave u javnosti dobije se dojam da profesionalne komore nemaju primjereni utjecaj na vlast. Tek su u začetku ideje samoregulacije i izgradnje etičkih standarda u pojedinim područjima razvoja. Poželjno prepoznavanje civilnih elita u pojedinim područjima razvoja i stavljanje na dnevni red važnih razvojnih pitanja i problema nije još uvijek na dnevnom redu.17 Članovi profesionalnih udruga, u društvu raširenog nepovjerenja, redovito ne pristaju biti izabrani na čelno mjesto i tako staviti svoj ugled na kocku.

Civilno društvo bez građana

OCD često nisu u stanju jasno i uvjerljivo artikulirati svoje stavove i izraziti svoje interese prema državi i programima koje ona provodi, te prema cjelokupnoj javnosti18. Bilo bi važno dodatno istražiti ugled kojeg civilni lideri imaju u javnosti te moguću identifikaciju prosječnih građana s onima koji javno istupaju kao predstavnici civilnog društva.

Govor o važnosti načela supsidijarnosti19, o socijalnom poduzetništvu, i u novije vrijeme o standardima dobre vladavine izgledaju kao puke uvezene ideologije na koje se vlasti ne obaziru.

Nedostatak think tank organizacija u Hrvatskoj, u odnosu na zemlje u regiji, koje su po vokaciji kritične prema vladi i inovativne u nuđenju novih primjenjivih i djelotvornih ideja, može se objasniti predvidivim rizikom članova akademske zajednice da takvim djelovanjem izgube poslove koje naručuju vlasti, kao još uvijek najveći poslodavci20. Vlastima odani mediji nisu percipirani kao saveznici u promicanju takvog akademskog poduzetništva.

Organizacije civilnog društva kroz svoje aktivnosti proizvode socijalni kapital. Komparirajući razinu općeg povjerenja kojeg imaju članovi udruga i oni koje nisu članovi udruga ne razlikuju u zagovaranju i prakticiranju civilnih vrlina. Slične je rezultate pokazalo Europsko istraživanje vrijednosti. Dakle, prema navedenom OCD u Hrvatskoj nisu izvorom socijalnog kapitala. Društvo u kojem je rašireno nepovjerenje ne zaobilazi niti OCD. Nepovjerenje koje se iskazuje prema njima očito ne čini snažnim i civilnim njihove članove.

Moglo bi se reći da dio anketiranih OCD pripada uvezenom, virtualnom civilnom društvu, koje se uglavnom financira inozemnim donacijama. Oni se civilnim društvom bave u okviru svojih projekata, a zapravo ne prakticiraju civilnost21.

Dio konzultiranih stručnjaka u našem civilnom društvu prepoznao je problem projektitisa. Civilne inicijative i aktivnosti se prakticiraju ako se za to ima odobren projekt, što podrazumijeva financiranje aktivnosti. S tim u vezu dovodi se problem kulture reaktivnog djelovanja u hrvatskom civilnom društvu.

S ovom činjenicom povezan je regionalni fenomen angloameričkog pristupa u izgradnji civilnog društva kojeg potiču strani donatori. Prekomorska znanja o civilnoj kulturi i civilnom društvu teško su prijemljiva u našoj sredini. Neke civilne organizacije više su dijelom globalnog civilnog društva nego okoline u kojoj djeluju.

Zbog prevelike uključenosti stranih organizacija i države u programe razvoja civilnog društva strane su kolege upozorile na problem razvoja metacivilnog društva22 u Hrvatskoj, kao civilnog društva bez građana.

Primjer angažmana ekoloških udruga možda je u javnosti najbolji primjer učinkovitog djelovanja civilnog društva. Oni pokazuju da se na ovom pitanju može senzibilizirati i mobilizirati javnost koja je izuzetno osjetljiva spram akcija i djelovanja koje mogu onečistiti okoliš, tj. ugroziti prirodne resurse. Valja napomenuti da ove udruge privlače u članstvo i širi krug utjecajnih građana. Iskazivanje vlastitog mišljenja o problemima zaštite okoliša te davanje doprinosa takvim inicijativama za mlađe pripadnike srednjih slojeva postaje statusno pitanje. S druge strane, građani su nedovoljno senzibilizirani za probleme siromaštva i nedovoljno podupiru rad humanitarnih organizacija.

Temeljem sustavnog djelovanja, civilne organizacije za zaštitu prava žena potaknule su donošenje više važnih propisa, a njima vlasti povjeravaju organizaciju skloništa i pružanje usluga žrtvama obiteljskog nasilja.

Glede financija, važno je istaknuti da je još uvijek velik broj aktivnih organizacija ovisan o državi i stranim donatorima. U javnosti se ističe problem nekritičnosti civilnih organizacija prema donatorima23. Praksa patronizacije stranih organizacije potaknula je rast nepovjerenja domaćih organizacija prema njima.

Pozitivna je činjenica sve veći interes domaćeg društveno odgovornog gospodarstva za suradnju s organizacijama civilno društva. Međutim, u javnosti su prisutne rasprave da dio gospodarskih subjekata time kupuje monopolski položaj na tržištu24.

Mediji se ne pokazuju kao saveznici u procesu razvoja civilnog društva. Oni ne pokazuju velik interes za pozitivne promjene koje su misija civilnih organizacija. U slučajevima neopravdano negativnog prikazivanja rada udruga često izostaju očekivane reakcije udruga25. Ranije se činilo da su organizacije civilnog društva u Hrvatskoj prevladale problem legitimiteta. Međutim, legitimitet se nameće dugoročnim razvojnim problemom hrvatskih civilnih organizacija.

Zaključci:

Civilno je društvo u Hrvatskoj u proteklih petnaestak godina ostvarilo niz, široj javnosti prepoznatljivih postignuća. Civilno društvo dinamizira javni život. Dometi i razvojni problemi civilnog društva u Hrvatskoj slični su s drugim srednjoeuropskim tranzicijskim zemljama i prepoznaju se tek na duži rok.

Razvoj civilnog društva uvelike je određen niskom razinom povjerenja, dominacijom povezujućeg socijalnog kapitala i odsutnošću srednjih slojeva, dakle, građana koji njeguju postmaterijalne vrijednosti. Nezainteresirani građani, heterogeni i podijeljeni društveni interesi, upućuju na ovisnost razvoja civilnog društva o ranije prijeđenom putu.

Glede odnosa prema vlasti civilno je društvo prošlo različite razvojne faze, od opozicijske do suradničke. U nekim slučajevima dio je organizacija bio privjeskom i posilnim vlasti. Vlasti su spremne obrlatiti civilne organizacije i civilne inicijative, pa ih uzeti pod svoje[26]. Međutim, vlasti civilnim organizacijama nisu spremne povjeriti značajniju ulogu. U pravilu, civilne inicijative koje dolaze odozdo veoma se teško probiju sa svojim idejama i projektima.

Očito je da svaka vlast ima svoje civilno društvo. Dijalog na stranačkoj osnovi podijeljenog civilnog društva gotovo ne postoji[27]. Dijalog i dalje ostaje ključni izazov civilnog društva.

Vlasti često gledaju na civilne inicijative kao na one koji im guraju klipove pod noge. Civilno zauzeti građani osjećaju prezir kojeg im upućuju predstavnici političkih elita. Opozicijsko djelovanje opterećuje misije dijela organizacija - mi smo protiv, dovodi u pitanje dijelom i njihov legitimitet.

Razvoj civilnog društva uvelike je uvjetovan gospodarskim prilikama i stasanjem pripadnika novih srednjih slojeva. Ulaganja u obrazovanje mlađih generacija, sa sadržajem glede aktivnog i odgovornog građanstva, mogu biti dobar dugoročan poticaj razvoja civilne kulture.

Pozitivan poticaj razvoju civilnog društva dat će i proces pridruživanja Europskoj Uniji. Primjena određenih standarda u pripremi i provedbi javnih politika, otvorena metoda koordinacije, otvorit će prostor za razvoj civilnog društva. Vlasti se plaše Europske Unije, glasno govore civilni lideri. U ovom području razvoj civilnog društva odozgo čini se legitimnim.

Neposredni izbori načelnika, gradonačelnika i župana u Hrvatskoj također će veću važnost dati organizacijama civilno društva. Civilno društvo bi ovdje moglo biti važnim čimbenikom demokratizacije. Izborom uglednijih građana na civilnim listama u lokalnim se zajednicama može povratiti povjerenje u političke institucije i njihovom obnovom doprinijeti njihovoj učinkovitosti i djelotvornosti.

Na dnevnom je redu otvaranje Hrvatskog sabora, posebno njegovih odbora, suradnji s organizacijama civilnog društva u procesu donošenja odluka. Vlada više ne može ignorirati potencijale civilnog društva u pripremi i provođenju važnih programa.

Povećana civilna zauzetost zainteresiranih građana na lokalnim razinama, umrežavanjem različitih dionika te otvaranjem prostora za dijalog, nudi okvir za pozitivnu društvenu promjenu odozdo. Promjenama odozdo, uvažavajući interese različitih dionika može izrasti demokratsko civilno društvo. Na tom tragu moguće je očekivati razvoj civilnog društva kao suvladara i odvjetnika hrvatskog općeg dobra.

Nije li se civilno društvo već nametnulo kao suvladar bez kojeg se više ne mogu donijeti važne odluke? Tko može zapriječiti put civilnom društvu u maticu glavnih događanja u Hrvatskoj?


13. Radi se o rezultatima ranije spomenutog istraživanja (Bežovan, Zrinščak, Vugec). Probleme razvoja civilnog društva ilustriramo raspravama ili napisima koji se u novije vrijeme javljaju u medijima.

14. Akcije udruge Pravo na grad postaju okvirom provjere uključivanja građana i mobilizacije socijalnog kapitala. Urbanizam, gdje su komunikacije najgušće i gdje su građani upućeni najviše na dijeljenje rodno je mjesto socijalnog kapitala. Međutim, već se čuju glasovi o guranju političke stranke za pokrovitelja ovih aktivnosti. S druge strane, u Sisku gdje su građani duže vremena izloženi riziku zagađenog okoliša nema aktivne ekološke udruge.

15. Ovdje se radi o razumijevanju civilnog društva i kao simboličkog kapitala kakvog ga vidi P. Bourdieu. Ovaj bi koncept bio blizak našoj tradiciji i kulturi. Međutim, ne čini li se dominacija angloameričkog pristupa (prekomorskih znanja) sveprisutnom.

16. Umjestan je komentar, posjećeno 30. 01. Stranih donacija nije pokazala 2007. Je li civilno društvo samo u Zagrebu? Kaj se događa u drugim dijelovima Hrvatske?

17. Čini se umjesnim podsjetiti na činjenicu izmjene zakona glede obračuna zateznih kamata. Pored očiglednosti lihvarenja zakon je izmijenjen tek na poticaj stranog vlasnika banke kada je ona morala platiti lihvarske kamate svojem vjerovniku. Manjak civilnosti i neživotnost etičkih kodeksa, kao standarda modernog civilnog društva, kumovali su nedavnim skandalima, puknuću u odvjetničkoj (Zadar) i liječničkoj (Rijeka) profesiji.

18. Kazališni komad Vrata do, R. Medvešeka u ZKM-u, inspiriran romanom Svjetlana Lacka Vidulića, Muke Mikuline, Zagreb: AGM, 2005., aktivisticu civilnog društva vidi kao osobu koja osobne probleme projicira kao probleme društva.

19. Na promociji načela supsidijarnosti dosta je radio Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve. Vlada u Okvirnom programu decentralizacije (razdoblje od 2004. do 2007.) uopće ne spominje pojam supsidijarnost.

20. Primjerice, očekivalo bi se da think tankovi organiziraju raspravu, između ostalog, o Strateškom okviru za razvoj 2006. - 2013.

21. Veoma je umjesno pitanje, proizvodili se ovakvim djelovanjem socijalni kapital? Koliko se tu radi o antagoniziranju društvenih odnosa? Umjesnim se mogu činiti upozorenja o kolonizaciji civilnog prostora koji je poslije podmitljive političke klase i odrođenih gospodarskih elita ostao jedinom šansom artikulacije interesa širih skupina građana.

22. van Toefelen, M., (2005.) Croatia, u: Co-operating Netherlands Foundations for Central and Eastern Europe, Annual Report 2005. K tome, Slovenac Rastko Močnik Nevladine organizacije, sluge neoliberalne države, 2004. drži da nevladine organizacije služe novom kolonijalnom pohodu Zapada, i izvršavanju volje neoliberalne državne politike. Vjesnik, 27. rujna 2006. u članku Snažno civilno društvo preduvjet je demokratske države informirajući o konferenciji na ovu temu prenosi samo stavove predsjednika države, potpredsjednice vlade i američkog veleposlanika o problemima razvoja civilnog društva u Hrvatskoj te daje prilog razvoju meta civilnom društvu.

23. Dio javnosti drži da udruge koje su gotovo potpuno financirane iz inozemstva služe interesima svojih financijskih podupiratelja. Ivan Miklenić, Civilno društvo i kaos, Glas Koncila, 04. 02. 2007.

24. Predsjednik uprave Ine izjavljuje, Hajku protiv Ine provode marginalne ekološke grupe i pojedinci, Jutarnji list 24. 03. 2007., što se ne bi moglo očekivati za predstavnika tvrtke koja je objavila Socijalno izvješće. S druge strane, globalne kompanije u slučaju Karlovačke pivovare i smrti jednog građana koja je nastala uslijed trovanja otrovnim plinovima koje ispušta pivovara, očito u Hrvatskoj nisu spremne primjenjivati pravnu stečevinu Europske unije.

25. U slučaju takvog članka književnika Pavla Pavličića Udruge su rješenje za nezaposlene, Večernji list, 04. 07. 2006. nije bilo odgovora, premda je u to vrijeme strana organizacija kod nas financirala program vidljivosti udruga u medijima. Josip Pavičić, Sinovi poručnika Šmidta, Večernji list 05. 02. 2007. proziva osnivače i direktore nevladinih udruga za netransparentno djelovanje. Zorislav Antun Petrović, kao jedan od prozvanih, svjestan vrlo negativnog konteksta u kojem se spominje njegovo ime, odgovara TIH radi mnogo, a ja volontiram, Večernji list, 09. 02. 2007. s argumentacijom za koju bi se očekivalo da ima i veću težinu.

26. Udruga koja računa s utjecajem u javnosti šalje publikaciju o aktualnoj temi u koverti s pečatom političke stranke.

27. Parafrazirajući U. Becka, čini se da je hrvatsko civilno društvo samo odraz opće bijede hrvatske politike i ne može mnogo pridonijeti njezinu uklanjanju.


Više:

ČIMBENIK ILI PRIVJESAK? - 1. dio
04.04.2007.

Vijesti i Informacije - 1968: Martin Luther King shot dead

02.04.2007.

ČIMBENIK ILI PRIVJESAK? - 1. dio

http://www.h-alter.org/index.php?page=article&id=4834#hot\

ČIMBENIK ILI PRIVJESAK? - 1. dio

Autor: Gojko Bežovan

Civilno društvo kao privjesak vlasti, civilno društvo kao čimbenik pozitivnih promjena: 'Opozicijsko iskustvo nekih civilnih organizacija u devedesetima dijelom je bilo zamkom njihovog budućeg razvoja. Dio javnosti prepoznao je da glasne organizacije civilnog društva nisu zadržale istu kritičnost prema postupcima koalicijske vlasti... Potiho se govorilo o problemima netransparentne dodjele izdašnih stranih donacija, klijentelizma u krugu primatelja njihovih donacija, te o autoritarnom vođenju dijela uglednih organizacija.'
Hrvatsko civilno društvo u javnosti koju je monopolizirala stranačka politika dolazi na dnevni red rasprava u slučajevima skandala[1]. Stranački obojeni mediji civilno društvo predstavljaju kao dio problema, a ne kao prostor dijaloga i time mogućeg promicatelja pozitivnih društvenih promjena.

Javnost nije upućena u važnost i ulogu civilnog društva u suvremenom svijetu pa se otuda njegova uloga reducira i ne prepoznaje ga se tamo gdje već nudi rješenja za različite društvene probleme.

Civilno je društvo ovdje definirano kao prostor između države, tržišta i obitelji gdje se ljudi udružuju radi promicanja zajedničkih interesa. To je područje institucija, organizacija, mreža, inicijativa i pojedinaca povezanih nizom civilnih pravila.

Civilno društvo kao vrednota i norma sinonim je za dobro društvo u kojem su aktivnosti građana prožete civilnošću i civilnim vrlinama. Pojmovi kojima se u našoj javnosti opisuju aktivnosti organizacija civilnog društva ne idu u prilog širenja civilne kulture- civilne zauzetosti građana i djelovanja za opće dobro[2].

Vladavina prava, kao temeljna pretpostavka za demokratsku vlast, ne može postojati bez nepisanih pravila civilne kulture koju u bitom obilježava primjerena razina povjerenja.

Civilno društvo je mjesto ostvarivanja zajedništva, okvir potvrđivanja slobode, prostor traganja za smislom, nepresušni izvor inovacija, titravi poticaj za društvenom obnovom.

Izazove razvoja hrvatskog civilnog društva stavljamo u kontekst iskustva drugih tranzicijskih zemalja. Rezultati istraživanja upućuju na složenost procesa kojima su posredovani problemi razvoja civilnog društva u Hrvatskoj[3]. U tekstu se u sažetom obliku ukazuje na glavne nalaze istraživanja i mogućnosti različitih interpretacija. Nakana je potaknuti raspravu o važnosti civilnog društva te istaknuti ključne izazove pred kojim se sada nalazi.


Pozadina razvoja civilnog društva

Civilne inicijative, koje bi se prepoznavale kao rastuće civilno društvo u Hrvatskoj u osamdesetim godinama, za razliku od drugih srednjoeuropskih tranzicijskim zemalja, bile su malobrojnije i očito slabijih razvojnih potencijala. Ovakvi oblici djelovanja, posebno disidenti iz zemalja sovjetskog bloka, uživali su simpatije i potporu zapadnih zemalja. Misije civilnih inicijativa bile su zaokupljene poštivanjem ljudskih prava, slobodom udruživanja, slobodom istraživanja i javnog djelovanja, zaštitom okoliša, u širem smislu demokratizacijom.

Civilne inicijative i organizacije su kadrovski potencijal iz kojih nastaju političke stranke. Pripadnici civilnih inicijativa iz osamdesetih godina promovirani su u nove političke elite.[4] Pripadnici ranijeg komunističkog aparata gube posao i često se zapošljavaju u programima inozemnih potpora razvoju civilnog društva. Tako ranije proganjani disidenti postaju neuvjerljivom i nesposobnom političkom elitom, a zaposlenici u aparatu komunističke partije poduzetnim pronositeljima ideje izgradnje civilnog društva.[5]

Howard[6] temeljem empirijskog istraživanja nerazvijenost civilnog društva u tranzicijskim zemljama objašnjava trima činjenicama:

  • ranijim nepovjerenjem u komunističke organizacije,
  • dominacijom neformalnih prijateljskih mreža,
  • razočaranjem u novi režim.

Nepovjerenje u organizacije povezano je s ranijim obvezom sudjelovanja u komunističkim organizacijama. Što su građani bili nepovjerljiviji u ove organizacije, što su ih tada više izbjegavali to će i danas biti manje pripravni sudjelovati u njihovom radu.

Glede druge činjenice, prema Howardu, tijekom komunizma privatne mreže i uski prijateljski krugovi omogućavale su ljudima da iskažu svoje osjećaje i frustracije. Ovakve su komunikacije bile važne za preživljavanje te u situacijama oskudice nabavku potrebnih roba i osiguravanje pristupa javnim uslugama. Šok terapije u gospodarstvu, neuspjele privatizacije i neučinkovite reforme javnih usluga otežale su pristup robama i uslugama širokim slojevima te su ojačale neformalne mreže i obiteljsku pomoć. Ove su mreže postale alternativom članstvu u civilnim organizacijama.

Treća činjenica koja upozorava na probleme razvoja civilnog društva govori o razočarenju građana novim režimom. Mnogi od njih osjećaju se prevarenima i teško se odriču paternalističke uloge države. Frustracije su povećale demobilizaciju i povlačenje iz javnog života.

Ove tri međusobno povezane činjenice Howard objašnjava traženjem građana da prežive u složenom svijetu koji se brzo mijenja, a koji pri tome koriste ranija iskustva kao referentnu točku za sadašnje izbore i aktivnosti. Howard je skeptičan glede povećanja kvalitete civilnog društva u predvidivoj budućnosti. Jedino dolazak novih generacija donosi izglednu promjenu.


Hrvatske prilike u osamdesetim godinama svjedočile su o relativno ograničenom naboju različitih civilnih skupina koje su težile demokratizaciji zemlje. Nešto blaži karakter represije, u usporedbi sa zemljama sovjetskog bloka, dopuštao je izvjesne civilne inicijative pa je, dijelom i time neutraliziran njihov naboj. Dio civilnih skupina i inicijativa, ranije diskreditiranih, a potom izoliranih iz javnog života, na dnevni red je stavljao pitanje nacionalne ravnopravnosti, iza čega su prepoznate težnje osamostaljenja Hrvatske.

Druge civilne skupine (ženske organizacije, zeleni, ljudsko pravaške organizacije) nisu imale, kao u zemljama sovjetskog bloka, međunarodnu podršku i pomoć. Općenito se može zaključiti da je naboj civilnih inicijativa odozdo za promjenama u Hrvatskoj bio slabiji nego u srednjoeuropskim zemljama sovjetskog bloka.

Transformacijom ranijih civilnih inicijativa u političke stranke stvara se novi politički okvir u kojem se ne vidi potreba za djelovanjem civilnih organizacija[7]. Njihovim dolaskom na vlast počinje se ostvarivati projekt osamostaljenja zemlje od federalne države. Rat i humanitarna kriza sužavaju prostor političkog i javnog djelovanja. Dio civilnih organizacija, nastao uz inozemnu pomoć, često sa zaposlenicima koji su izgubili posao kao poklonici starog režima, prokazuju se kao neprijatelji osamostaljenja Hrvatske. Ovo je iskustvo dugoročno utjecalo na percepciju uloge, civilnog društva, odnosno bolje reći nevladinih organizacija u Hrvatskoj, koju imaju prosječni građani[8).

Razdoblja u razvoju hrvatskog civilnog društva

Vrijeme od 1990. godine dijelimo u tri razdoblja u kojima je moguće prepoznati različitu ulogu organizacija civilnog društva, njegove razvojne probleme, kao i kapacitete da bude prepoznato relevantnim dionikom koji doprinosi društvenoj promjeni[9].

Razdoblje rata, od 1990. do 1995. godine, praćeno gospodarskom i humanitarnom krizom svjedoči o rastu solidarnosti među građanima i njihovim sposobnostima za samoorganizacijom. Samoorganizacija je često bila povezana s humanitarnim djelovanjem i time pomoći žrtvama rata. Institucionalizaciju takvih inicijativa podupirale su i brojne međunarodne organizacija koje su pomagale u prevladavanju humanitarne krize.

Humanitarne organizacije počinju gubiti povjerenje u javnosti pa se već, krajem 1992. godine, donosi Zakon o humanitarnoj pomoći. Zakonom su uređena pravila prikupljanja i raspodjele humanitarne pomoći. Država se postavlja paternalistički osobito prema civilnim organizacijama koje su autonomno prikupljale i raspodjeljivale humanitarnu pomoć. To je dijelom bilo povezano i s nepovjerenjem kojeg su građani kao donatori ili volonteri počeli iskazivati prema dijelu ovih organizacija.

Organizacije za ljudska prava, ženske i mirotvorne organizacije stavljaju na dnevni red važna pitanja i ukazuju na probleme kršenja ljudskih prava. Njihovo je djelovanje poduprto obilnom pomoći međunarodnih organizacija. Primjerice, organizacije za zaštitu ljudskih prava stavile su na dnevni red pitanje nasilnog iseljavanja iz stanova, te o tome organizirale javne rasprave. Upozoravale su i na ratne zločine.

Sukobljavanje nevladinih organizacija, kako ih se tada dominatno naziva, s vlastima postaje načinom komunikacije. Državno kontrolirani mediji nisu davali prostora ovim organizacijama već su ih optuživali kao neprijatelje i protivnike procesa osamostaljenja države. Vještice iz Rija i šareni vragovi teško su preživjeli rat[10]. U citiranom se tekstu ukazuje na podjelu na grassroots nacionalističke organizacije koje su prouzročile ratove, a koje je pomagao režim i na one koje su se protivile ratu i kritizirale režim uz inozemnu financijsku potporu. S druge strane, ove se organizacije vidi kao one koje, radi očuvanja svoje pozicije i brige za svoje biografije, nastupaju s ideoloških pozicija.[11] Ova podjela se čini temeljem strančarenja u hrvatskom civilnom društvu.

Zakonski i porezni okvir nisu išli na ruku razvoju osnivanju i djelovanju civilnih organizacija. Još uvijek je bio u primjeni Zakon o društvenim organizacijama i udrugama građana iz socijalističkog razdoblja čijim su tumačenjem vlasti usporavale ili pak osporavale registraciju nekih udruga. Reformom poreznih propisa koji su stupili na snagu 1994. godine jasno je rečeno da su porezne povlastice za davanja u općekorisne svrhe pranje novca, a da će država prikupiti sve poreze pa onda sredstva dati onima koji ih zaslužuju.

U drugom, poslijeratnom razdoblju razvoja civilnog društva od 1996. do 1999. godine napravljeni su brojni pomaci u promicanju civilnih organizacija kao dionika razvojnih procesa u zemlji.

Zakonski okvir osnivanja i djelovanja udruga uređen je 1997. godine Zakonom o udrugama. Usprkos upozorenjima domaćih i stranih stručnjaka, koji su bili posredovani javnim raspravama i istupima u javnosti, vlasti nisu prihvatile činjenicu da se tim zakonom dovodi u pitanje ustavno pravo građana na slobodu udruživanja.

Vlasti i dalje nisu iskazivale spremnost ukazivanja povjerenja građanima i gospodarskim subjektima koji bi mogli računati s danim donacijama kao porezno priznatim rashodom. S druge strane, Zakonom o športu, povlaštene su sportske organizacije, a što je aktualiziralo problem pranja novca.

U tom su vremenu međunarodne organizacije snažno pritiskale Hrvatsku i stavljale na dnevni red probleme razvoja civilnog društva. Pod takvim pritiskom osnovan je 1998. godine i Ured za udruge Vlade RH. Temeljem misije Ureda već je za narednu godinu raspisan javni natječaj za dodjelu dotacija udrugama iz državnog proračuna.

Organiziraju se i brojni skupovi na kojima se tematiziraju razvojni problemi civilnog društva. Aktivno je i više mreža koje okupljaju civilne organizacije. Važan poticaj razvoju civilnog društva bio je prvi međunarodni razvojni program jačanja kapaciteta nevladinih/neprofitnih/civilnih (kako ih se već zove kod nas) organizacija.

Pomaci glede suradnje s vladom događaju se u području socijalne politike te i području zaštite okoliša. Ova je suradnja bila više deklarativna, a rjeđe stvarna i uspješna.

Produbljivanje nepovjerenja i sukobljavanje dijela civilnih organizacija s vladom svjedočilo je o usporenom procesu demokratizacije. Sve organizacije koje su surađivale s Institutom otvoreno društvo bile su proglašavane sumnjivima i špijunima stranih službi. Nastojeći ignorirati postignuća ovih organizacija stranka na vlasti je govorila o samoproglašenom civilnom društvu, paralelno osnivajući svoje udruge za pojedina područja razvoja.

Dio glasnih i utjecajnih civilnih organizacija bio je veoma blizak opozicijskim strankama. Sudjelovanjem civilnih organizacija u nestranačkoj kampanji za izbore 3. siječnja 2000. godine civilno društvo se nametnulo legitimnim dionikom procesa demokratizacije društva. Opozicijsko iskustvo dijela civilnih organizacija jednim je dijelom bilo zamkom njihovog budućeg razvoja. Potiho se govorilo i o problemima netransparentne dodjele izdašnih stranih donacija, klijentelizma u krugu primatelja njihovih donacija te o autoritarnom vođenju dijela uglednih organizacija.

Poslije 2000. godine dolazi razdoblje demokratizacije odnosa države i civilnog društva. Temeljem odluke Ustavnog suda o neustavnosti većeg broja odredbi Zakona o udrugama donosi se novi zakon u skladu s europskim standardima. Donose se i porezni propisi kojima se davanje u općekorisne svrhe priznaje kao porezno priznat rashod. Organizacije koje primaju strane donacije na usluge i robu iz tih izvora ne plaćaju PDV.

Koalicijska je vlada pokazala različite sklonosti suradnje s civilnim društvom te je usvojila Program suradnje Vlade i neprofitnog/nevladinog sektora. Osnovan je i Savjet za razvoj civilnog društva Vlade RH. Otvoreni su prostori suradnje s civilnim organizacijama u različitim područjima javnih politika. Međutim, u nekim velikim projektima koji su financirani iz inozemstva (decentralizacija) vlada se nije pokazala kao pouzdan partner.

Dio javnosti prepoznao je da glasne organizacije civilnog društva nisu zadržale istu kritičnost iz 1990-ih prema istim ili sličnim postupcima koalicijske vlasti. Dio osoba koje djeluju u javnosti u tome je prepoznao sindrom podjele na naše i vaše.

Zanimljiv primjer šutnje glasnih civilnih organizacija bio je slučaj Vijeća Hrvatske radio televizije. Kad je ovo Vijeće bilo optuženo za političke ambicije donesen je novi zakon kojim su imenovani članovi takvog vijeća po stranačkim kvotama[12].

U ovom vremenu pitalo se i u Saboru za legitimitet predstavnika civilnog društva da budu članovi Vijeća HRT-a, a glasnogovornik Hrvatskog telekoma s prezirom je pitao, koga predstavljaju udruge potrošača.

Uglavnom, pored naklonosti civilnom društvu, bilo je teško naći područja razvoja u kojima su vlasti civilnim skupinama povjeravali bilo kakve važnije projekte. Kriterij stranačke pripadnosti i dalje je bio dominantno načelo popunjavanja različitih javnih tijela. Osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, jasno računajući prethodne pomake, Hrvatska se u širim regionalnim razmjerima počinjala koristiti kao dobar primjer partnerstva države i civilnog društva.

Kao postignuće civilnog društva u ovom vremenu je i donošenje Zakona o pravu na pristup informacijama. U stvari, to je bio rezultat kampanje koalicije većeg broja udruga. Civilno je društvo ostvarilo prepoznatljiv utjecaj i dalo doprinos modernizaciji izbornog zakonodavstva. Ovome treba dodati i područje zaštite potrošača.

Civilne organizacije teško se nose s predstavnicima stranih donatora i redovito su u podređenom položaju prilikom rada na projektima gdje nisu imale utjecaja na određivanje prioriteta i ciljeva. U ovakvim se programima počelo suditi o razvoju civilnog društva i temeljem kriterija dizajniranosti web stranica pojedinih udruga.

Vlast poslije izbora krajem 2003. godine ne pokazuje posebni interes za suradnjom s organizacijama civilnog društva. Ulaskom predstavka srpske manjine u vladu neutralizira se dio prigovora nevladinih organizacija koja brinu o pravima ove manjine. Inače, dio je javnosti percipirao nevladine organizacije kao borce za prava Srba u Hrvatskoj po nalogu stranih organizacija. Novom vladinom politikom zaštita prava Srba dobiva novu dimenziju i dio je nevladinih organizacija dijelom izgubio legitimitet za djelovanjem.

U slučaju izmjena zakona o plaćanju PDV-a iz stranih donacija nova vlada nije se pokazala prijateljem dijela organizacija poznatih u javnosti, a posebno onih koji se bave zaštitom ljudskih prava, demokratizacijom, pravima žena i zaštitom okoliša. Iz saborske rasprave bilo je jesno da im se ovim vraća dug za njihovo ranije nestranačko sudjelovanje na izborima.

Problemi nepovjerenja vlade prema civilnim organizacijama kulminirali su skandalima u javnosti prilikom izrade Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva 2006.-2011. i sigurnosne provjere kandidata za članstvo u Savjetu za razvoj civilnog društva. Nespominjanje pojma civilno društvo u Strateškom okviru za razvoj 2006.-2013. dovodi u pitanje modernost Vlade, a i dijela akademske zajednice koja je sudjelovala u izradi ovog dokumenta.

 


1. Ovaj je tekst nastao kao podloga za izlaganje na okruglom stolu Civilno društvo – odnos prema vlasti i društvenim promjenama što ga je CERANEO organizirao u suradnji s Odborom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora 26. ožujka 2007.

 

2. Negativnu recepciju pojma nevladine organizacije potvrdilo je nekoliko istraživanja. O njemu govore i stavovi iz rasprave na Zamirzinu, posjećeno 30. 01. 2007. Mislim da je prvi korak zatražiti da se nevladine udruge u terminologiji javnih službi preimenuju u organizacije civilnog društva. Možda se čini nevažno ali se time otvara nova dimenzija našem sektoru i sektor dobiva na snazi. Stoga predlažem udrugama koje imaju službe da istraže koji je to put.

3. Rezultati istraživanja iz studije Bežovan, G., Zrinščak, S., Vugec, M. (2005.) Civilno društvo u procesu stjecanja povjerenja u Hrvatskoj i izgradnje partnerstva s državom i drugim dionicima, Zagreb: CERANEO. poslužili su kao poticaj za raspravu na više skupova širom zemlje. Projekt je bio međunarodnog karaktera i dobiveni su rezultati usporedivi sa zemljama u regiji. Studija je poslana na adresu svih relevantnih medija i jedino se Hrvatska televizija nije odazvala na suradnju glede predstavljanja rezultata javnosti. Prijedlog za organizaciju okruglog stola temeljem ove studije upućen je i Hrvatskom saboru, međutim, odgovor nismo dobili.

4. U Sloveniji se govorilo o civilnom društvu koje je došlo na vlast.

5. Smolar, A., (1996.) From Opposition to Atomisation, Journal of Democracy, Vol. 7: 24-38.

6. Howard, M. M. (2003) The Weakness of Civil Society in Post-Communist Europe. Cambridge: Cambridge University Press.

7. Za razliku od slovenskih, hrvatske političke stranke u programima 1990. ne spominju pojam civilno društvo.

8. Negativna je percepcija pojma nevladine organizacije naročito evidentna iz istraživanja kojeg je kolegica Jasminka Ledić provela u Rijeci među pripadnicima mlađih generacija.

9. Više o tome u Bežovan, G., (2005.) Civilno društvo, Zagreb: Nakladni zavod Globus.

10. Vlasta Jalušič, Ideologija i realnost civilnog društva - IV. dio: Kako smo preživjeli rat, H-alter, posjećeno 11. 12. 2006. Ono što se na jednoj strani proglašava grassroot nacionalizmom to Milan Jajčinović, Krađa spontatniteta Večernji list, 18. 10. 2006. vidi drugačije: ...ni uz stotine udruga, dotacija, uz brojne suflere, raznorodne radionice i kojekakve potpore, civilno društvo u Hrvatskoj nikada nije doseglo ni spontanitet, ni organiziranost, ni širinu, a pogotovo ne zanos koji je pobudio Bedem ljubavi.

11. Vidjeti: Tanjić, Ž. (2005.) Osoba prije države i kapitala, Kana, 4:4-5.

12. Programsko vijeće HRT-a povodom izbora glavnog ravnatelja krajem ožujka 2007. ne vidi potrebu da se o pristupnicima i njihovim programima vodi javna rasprava. Vijeće, inače dijelom po sastavu blijede civilnosti, očito ne vidi odgovornost prema civilnom društvu kojeg bi trebali predstavljati na javnoj televiziji. Ne dovodi li se ovakvim postupkom u pitanje legitimitet Programskog vijeća?

(Drugi dio teksta Gojka Bežovana objavit ćemo za tjedan dana, op. ur.)

20.02.2007.

Hajmo curice, hajmo djecaci

http://buckfushday.blogger.ba/arhiva/2007/02/20#727470

Predsjednik Židovske zajednice u BiH podnio je Evropskom sudu za ljudska prava u Strassbourgu apelaciju kojom traži ukidanje ustavnih odredbi u BiH po kojima pripadnici te, jednako kao niti drugih narodnih manjina, ne mogu učestvovati u utrci za tri mjesta u Predsjedništvu BiH." http://www.24sata.info/3747

http://nakaneobarbari.blogger.ba/arhiva/2007/02/20#727308

Zidovska organizacija protestvuje protiv nacizma u Hrvatskoj

http://gs.blogger.ba/arhiva/2007/02/20

Nema ko da protestvuje?

 

10.02.2007.

Kako se mijenja vlada

http://buckfushday.blogger.ba/arhiva/2006/07/02

07.02.2007.

Roque i civilna akcija

Konkretan zahtjev http://gs.blogger.ba/arhiva/2007/02/07

vezano za konkretan problem http://gs.blogger.ba/arhiva/2007/02/06

 

05.02.2007.

Courage civil

Gradjanska (civilna) hrabrost podrazumijeva javni istup pojedinca, samostalno ili u grupi / udruzenju, u korist vlastite ili opce ideje, principa, vrijednosti, bez obzira na posljedice.

Moze li definicija biti sveobuhvatnija?

Moje osobno misljenje je da gradjanska hrabrost podrazumijeva moguce negativne posljedice, te suprotstavljanje necemu sto ima relativno jacu poziciju.

Spomenuli ste u komentarima Rosu Parks: http://buckfushday.blogger.ba/arhiva/2005/11/02#97375

Da, to je ta sitna zena sto je odbila pomjeriti se nazad u "crnacki" dio gradskog autobusa. Ovaj primjer je paradigma GH.

Sto represivniji uvjeti, to jace svjetlo gradjanske hrabrosti. No, lakse je definirati svjetlost u potpunom mraku, recimo totalitarnom rezimu, ratu i slicnim ekstremnim uvjetima, u kojima je, dokazano, plemenitost ljudskog bica najizrazenija.

Premjestimo se u malo manje ekstremne uvjete: Ugodnost, komoditet, sigurnost, toplina, fotelja, TV sa 130 kanala, auto na leasing, kreditna kartica, stan ili kuca na otplatu, siguran posao... Ideal srednje klase*. Kad se takav covjek nadje na stanici podzemne zeljeznice, gdje upravo grupica (nikad nece jedan) celavaca napada jednog tamije puti, najcesce (kako svjedoce porazna istrazivanja u vise zemalja zapadne Europe) okrene glavu. Nijemci tu pojavu zovu Wegschaumentalität (prevedeno: mentalitet odvracanja pogleda). Ta se pojava ne manifestira samo u slucaju fizicke agresije (rasizam je jedan od primjera, skoro nitko, na primjer, nece reagirati ako npr. lopov napadne djevojku te joj u kojih desetak sekundi borbe pokusava oteti mobitel), vec i u slucaju covjeka koji se onesvijesti, izgubljene starice, bullyinga djece...

Cini se kako je lakse rizikovati zivot nego udobnost. Kod nas u BiH su uvjeti izmedju ekstremnih i europskih. Postoje prava i slobode. Postoji i represija. Jedino sto fali je udobnost (ironija). Ljudi u BiH su zabavljeni prezivljavanjem i strahom jednih od drugih. Pozivam da gradjanska hrabrost u BiH bude tema u komentarima. Primjeri, utisci, redefiniranja, prijedlozi, kritike, zelje, cestitke, pozdravi... Samo ne reklame, pliz!

Ugodno,

Superjunak

___________________
*O srednjoj klasi vise u nekom od buducih postova

 

02.02.2007.

Sto je za vas civilna (gradjanska) hrabrost - "courage civique"?

 

01.02.2007.

Biraj!

Mlada BH demokracija je jos uvijek u razvoju, sa svim djecijim bolestima koje treba (i moze) preboljeti. Navikli smo vjerovati u ljude, u partiju. Iako sad ima vise ljudi i partija, lako nam je, po nekim generalnim principima, pronaci svoje, te dalje vjerovati u njih. I glasati za njih. Jer oni znaju. Jer su oni nasi. Jer je sve drugo preopasno, eksperimentalno i nesigurno.

Zamislimo tri nivoa na kojima se moze donijeti odluka o onome kome cemo dati glas:

1. Mikro nivo podrazumijeva sposobnost biraca da anticipira politicko - ekonomski trenutak, trendove i kretanja, te u skladu sa njima odabrati onaj politicki program, za kojeg zna da ce najvise odgovarati datom trenutku. Who does that? Mozda analiticari i pojedini novinari, ali za novac. I recimo mali broj stvarno sposobnih za takvo nesto.

2. Mezo nivo je rasiren u razvijenim demokracijama, podrazumijeva postojanje vise (najmanje dvije) relativno uhodanih i prepoznatljivih politickih opcija (socijaldemokrati, liberali, konzervativci, zeleni), te biranje na principu generalnog slafanja sa pojedinom idejom, uz mogucnost eventualne promjene misljenja ili apstiniranja od izbora, u slucaju, recimo, nedosljednosti odredjene stranke na vlasti.

3. Makro nivo je pocetni oblik demokracije, gdje se biraci identificiraju sa vodjama, njihovim strankama, te potpuno nekriticki, da ne kazem slijepo, glasaju za iste, bez uvida u politicki program, bez ikakvog anticipiranja trenutka.

Naravno, ova podjela jeste gruba, ima i prijelaznih oblika, ima individualaca koji imaju svoje principe. Medjutim, problem mlade BH demokracije je sto ne traje dovoljno dugo da bi se stranke isprofilirale za mezo nivo a malo je tko u stanju, zbog nedostatka informacija, pratiti trendove za mikro nivo.

Par pitanja: Slazete li se, i koliko, s ovom analizom? Imate li neke vase? Ako se slazete, kako napraviti prijelaz iz makro u mezo nivo?

21.11.2006.

101

 
Rijetko kad sam imao priliku slusati zagrebacki radio 101. A cuo sam, jos prije rata, price kako se radi o kultnom radiju, o istinskom novinarstvu i promicanju  slobode govora i misljenja. Ipak, vrlo vaznim smatram dogadjaj odigran prije deset godina u Zagrebu. Bas zbog slobode novinarstva, diktator Tudjman i njegova hunta su imali namjeru ugasiti radio 101 tako stoim ne bi produzili koncesiju za emitiranje. A onda se dogodila jedna od najvecih manifestacija civilnog / gradjanskog drustva na ovim prostorima od rata naovamo:
 
Jubilej građanskog bunta u Zagrebu, 10 godina od skupa za Stojedinicu na Trgu
Jelačićev trg u Zagrebu 21. studenoga 1996., suprotno želji i bez dozvole prvoga hrvatskoga predsjednika, dr. Franje Tuđmana, policijski su šefovi po cijenu otkaza dopustili da Radio 101, čija je koncesija dodijeljena Ninoslavu Paviću, zajedno sa svojim slušateljima i domaćim glazbenicima podigne glas protiv te odluke. Bilo je to prvi put da su građani odlučili stati na put odluci donešenoj u samom državnom vrhu. Zaposlenici radija doslovno su živjeli u svojim radnim prostorijama, oporbeni političari i mnogi ugledni građani dolazili su im dati podršku i iako konačna odluka još nije bila na vidiku, većini je bilo jasno da će glas naroda prvi put pobijediti želje pojedinaca. Radio 101 orginizira tim povodom koncert na kojem će nastupiti Let 3, Psihomodo Pop, Hladno pivo, Šajeta, Vještice, Goran Bare, Blackout Project, Alen Marin i Elektrobuda, Gustafi, te Davorin Bogović. Prijenos koncerta moći ćete pratiti na Radiju 101. monitor.hr
 
-------------------------------
 
Cujem sada, zale se mnogi kako se stojedinica izgubila u elitizmu, kao navodno nece svirati Gibonnija (previse "narodan") ali ce bez problema pustiti njegovu stvar Tempera u izvedbi Cubisma. Well, what are you gonna do....
 
P.S. Ovo su originalne stranice od prije deset godina:
 
 
 
Superjunak

Stariji postovi

<< 04/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930



BROJAČ POSJETA
96582

Powered by Blogger.ba